Gradske znamenitosti
Kulturna baština
Pićan je mali gradić mediteranskog tipa smješten na brežuljku (365 metara nadmorske visine) okružen poljima žita i vinogradima. Nema precizne geometrijske strukture no možemo ga posdijeliti na dva dijela stari i novi, a odvojena glavnom cestom. Prvi dio čine stare građevine: glavni gradski trg, gradska vrata, crkva Sv. Roka i katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije. Preko puta trga na povišenom se položaju nalazi gradsko groblje sa crkvom Sv. Mihovila u kojoj se nalaze freske. Tu još moramo spomenuti nezaobilazni zvonik visine 48 metara što ga čini četvrtim u Istri no s njega puca najljepši pogled na Učku i okolna mjesta dosežući čak i Veneciju za lijepog vremena.
Gradska vrata - prema načinu izrade možemo zaključiti da su vrata nastala u doba rimskog carstva, a povrh samog luka nalazi se natpis na latinskom jeziku koji svjedoči da su izrađena u XIV i XV stoljeću.
Vrata su polukružnog presjeka, visoka oko 4 metra. Napravljena su od precizno klesanih kamenih blokova koji su povezani vrlo tankim slojem žbuke. Na vrhu se nalazi otkriveni četvrtasti balkon koji je služio kao osmatračnica. S prednje strane su dva omanja prozorčića, a s stražnje nalaze se vrata. Današnji su oblik poprimila za vrijeme biskupovanja Antonija Zare. S lijeve i desne strane vrata nadovezuju se stambene kuće.
Crkva Sv. Roka - nalazi se izvan gradskih zidina. Sveti Rok poznati je zaštitnik oboljelih od kuge i samog mjesta koji je pićancima podario oslobođenje od kuge koja je harala gradom. Tako je Općina Pićan uzela upravo ovog sveca za svog zaštitnika i svake se godine slavi 16. kolovoza Dan Općine - Rokova.
Romanička crkvica Sv. Mihovila - smještena je na rubu groblja. Na pročelju se nalaze vrata u obliku volte iznad kojih je u kamenom jastučiću urezan grb grada Pićna.
U njoj se nalaze freske iz XIV stoljeća, na kojima se osjeća zamjetan utjecaj njemačke grafike. Središnji lik freske je Krist koji kleči pred kaležom. Uz sam donji rub slike naslikana je ograda od pletera.
Poznate osobe
Matko Brajša Rašan - poznati skladatelj, autor istarske himne "Krasna zemljo Istro mila..." rođen je u Pićnu 11. prosinca 1859. godine. Za svog je života mnogo učinio za očuvanje istarskog identiteta te je prema mnogima najistaknutiji čuvar istarskog izvornog narodnjaštva. Autor je mnogobrojnih skladbi, osobito za pjevačke zborove, koje odišu Istrom. Pićan je napusto 1923. godine uslijed progona fašista u nadi da će se jednog dana vratiti u rodni kraj. Nažalost umro je 1934. godine, a da nikada ponovno nije došao u svoj dragi rodni Pićan.
Matko Brajša Rašan poznat je kao skladatelj i sakupljač istarskih narodnih pjesama, bio je odani privrženik istarskog narodnjaštva kojeg je predvodio biskup Juraj Dobrila, a svoju je ljubav prema Istri dokazivao svojim skladbama. Matko Brajša Rašan bio je poznat i kao odličan pjevač i iako pravnik po struci više je bio sklon glazbi, pjevanju, skladanju sakupljanju istarskih narodnih pjesama. Ipak činovnički je posao morao raditi kako bi obezbjedio svoju obitelj: ženu Mariju i djecu Stojana Ćirila Metoda i Jelku. Posljednje radno mjesto bilo mu je u Pazinu gdje je bio tajnik općine i nakon toga odlazi iz Istre u emigraciju.
Istarska himna dovršena je 1912. godine i tada ju je njegova najmlađa kći Jelka otpjevala svome ocu. Do 1908- godine sakupio je više od 250 narodnih, svjetovnih i crkvenih pjesama Istre te izdaje zbirku čiji je ogromni značaj što se u njima sačuvalo značajke starog istarskog dvoglasja. Pjesmu napisao je kao istarsku himnu međutim zbog svog naziva nije bila prihvaćena pa piše
Kad je Brajša otišao u izbjeglištvo, ponio je sa sobom grudu crvene zemlje. Ta gruda je s njime otišla u grob na kojem stoje stihovi istarskog franjevca Leonarda Kalca:
Slavio si pjesmom Istru milu
Njezina sloboda tvoj je bio san
Moli za nju sad u Božjem krilu
Da joj svane uskrsnuća dan!
